Erdut

Erdut se prvi put spominje 1335. pod imenom Erdod ili Erdewd. Nakon Turskog povlačenja 1688. godine Erdut prelazi u ruke vlastelina Johana Baptista Maksimilijana baruna Zuana, zatim grofa Palfija, pa obitelji Adamovića Čepinskih. U drugoj polovici 19. st. Erdut postaje posjed srijemskog župana Ervina Čeha.

Čuvena vina Erdutske vinarije i velike drvene bačve poznate su ljubiteljima vina. Najveća bačva napravljena od 150 godina stare hrastovine, kapaciteta 75 000 l, uvrštena je u Guinnessovu knjigu rekorda.

Smještaj na Dunavu (cestovni i željeznički granični prijelaz) daje mu tranzitno-turističko značenje. Ljepota i atraktivnost vinorodne okolice i brežuljkastih krajolika iznad Dunava učinili su Erdut omiljenim izletištem Osječana i Vukovaraca.

Sjedište Turističke zajednice općine Erdut je u Aljmašu poznatom marijanskom svetištu Gospe od utočišta, izgrađenom 1708. U to nadaleko poznato svetište vjernici za Veliku Gospu (15. kolovoza) hodočaste još od 1704. godine. Aljmaška crkva srušena je u ratu 1991., a izgradnja nove crkve i svetišta započela je deset godina kasnije.

Na prostoru općine Erdut nekoliko je iznimno atraktivnih terena pogodnih za lov i ribolov, kao i vikend kuća, apartmana, soba i ugostiteljsko turističkih objekata.

Slikovit krajolik lesnih uzvisina iznad Dunava, između Aljmaša i Erduta, zaštićen je kao značajan krajolik. Na ostacima starih uzvišenja les je dosegao veće visine, a padine prema Dunavu oštro su odrezane te nadvisuju rijeku i do 70 m.

Od srednjovjekovnoga grada ostale su ruševine. Glavna četverouglasta kula neuspjelo je restaurirana i pretvorena u obiteljsku grobnicu Cseh; od stare kule vidljivi su samo dijelovi zidova. Na istom položaju nalazi se jedna renesansna kula kružna tlocrta sa strijelicama i izbočenim gornjim vijencem na konzolama; pokraj kule stoji dio staroga zida s prozorima. Csehovi su u XIX. st. u Erdutu sagradili dvorac s parkom.